Najprodavanije
PRŠUT SAN DANIELE
Talijanski pršuti imaju poseban status među suhomesnatim
proizvodima te ih se ne može svesti pod jedan pojam. Italija
proizvodi više različitih vrsta pršuta, od kojih svaki ima svoj stil,
bilo da je riječ o izgledu, okusu ili proizvodnji. Zasnivaju se na različitim regionalnim tradicijama. Pa ipak, samo jedan od njih uspio postati sinonim za vrhunski talijanski pršut. Prosciutto di San Daniele D.O.P.
San Daniele je čuven po svojoj delikatnoj teksturi, finoj dozi slanoće
te dubokom, slatkastom okusu mesa. Pršut je nazvan prema čuvenom talijanskom selu San Daniele. Smješten u Furlaniji- Julijskoj krajini,
San Daniele se nalazi u području na kojem su već Kelti znali vrijednost korištenja soli unutar klime ispunjene utjecajima planinskog zraka s
Alpa koji je omekšan utjecajem vode, poput rijeke Tagliamento, na brežuljkastim predjelima s pogledom na Jadransko more. Takvi su
uvjeti idealni za zrenje pršuta te svrstavaju San Daniele u sveto trojstvo talijanskih pršuta, a sam San Daniele jedan je od najprodavanijih talijanskih prehrambenih proizvoda uopće. Tijekom pandemijskog razdoblja, unutar jedne godine, proizvedeno je 2.5 milijuna pršuta, od čega je 10% izvezeno u Europsku uniju. Pršut San Daniele proizvodi se isključivo u San Daniele del Friuli, sukladno strogim propisima. Smije sadržavati samo dva sastojka: svinjski but i morsku sol Margherita di Savoia iz regije Puglia. Konzorcij Consorzio del Prosciutto di San Daniele okuplja trideset i jednog proizvođača pršuta i surađuje s više od 3600 ovlaštenih talijanskih uzgajivača svinja. San Daniele jedan
je od najplemenitijih proizvoda talijanske prehrambene
industrije – prepoznatljiva ikona pršuta.
“There is nothing better than a friend,
unless it is a friend with food.”
GRANA PADANO
Sir Grana Padano je vuče podrijetlo iz doline rijeke Po
u sjevernoj Italiji. Najčešće se uspoređuje sa sirom Parmigiano Reggiano, no propisi koji reguliraju njegovu proizvodnju nisu toliko striktni. Ovaj tvrdi sir mrvičaste teksture, proizvodi se
od nepasteriziranog, poluobranog kravljeg mlijeka prirodnim postupkom stvaranja vrhnja. Kako bi se očuvala autentičnost procesa proizvodnje i sirovina korištenih za izradu ovog sira, Grana Padano je registriran s oznakom zemljopisnog podrijetla
u Italiji od 1954. godine te nosi zaštićenu oznaka izvornosti Europske unije (PDO) od 1996. godine, a i zaštićen je
u nekoliko drugih zemalja na temelju Lisabonskog
sporazuma i bilateralnih sporazuma.
PARMIGIANO REGGIANO
Sir Parmigiano Reggiano ima tisućljetnu povijest, no i danas
se proizvodi prema izvorniku. Sadrži vrlo malo sastojaka,
100 posto prirodnih i bez aditiva. Prema nekim izvorima,
počeci proizvodnje ovog sira mogu se datirati u vrijeme Etruščana, dok prvi pisani tragovi potječu iz srednjeg vijeka, kada su cistercitski i benediktinski redovnici, zahvaljujući obilju vodenih tokova i velikim pašnjacima na svojim posjedima, tražili savršeni recept za proizvodnju jednostavnog sira kojeg bi bilo moguće dugo pohranjivati. Ubrzo je započeo i izvoz na šire europsko područje (Njemačka, Flandrija, Francuska i Španjolska). Tijekom godina, proizvođači su uvidjeli da kvaliteta sira raste, ukoliko je proizveden u razdoblju između svibnja i rujna.
Upravo zbog toga, dobio je nadimak "maggengo" (svibanjska košnja). U 16. stoljeću došlo je do izrazitog razvoja mljekara i sirana koje su se počele okupljati na jednom mjestu. Uz širenje popularnosti sira Parmigiano Reggiano, počele
su i njegove imitacije. Zbog toga je vojvoda od Parme 7.
kolovoza 1612. godine, službeno proglasio oznaku izvornosti,
definirajući mjesta na kojima će se ovaj sir proizvoditi.
MORTADELLA BOLOGNA IGP
Mortadella Bologna IGP je suhomesnati proizvod koji
spada u kategoriju kuhanih kobasica, a spravljen je od mješavine svinjskog mesa. Dokaze o povezanosti s
gradom Bolognom, nalazimo još u petnaestom stoljeću,
kada su pripadnici značajne milanske dinastije Visconti
svake godine poklanjali gradu masnog vola u zamjenu
za mirisne mortadele. Bologna je, s druge strane, jamčila kvalitetu ovog proizvoda, a 1661. godine kardinal Farnese izdao je proglas kojim je kodificirao proizvodnju mortadele, dajući jedan od prvih primjera propisa sličnih važećim za D.O.P. i IGP marke. Izrada i primjena potrebnih jamstvenih pečata bile su odgovornost Corporazione dei Salaroli,
jedne od najstarijih korporacija u Bologni, koja je već 1376. godine imala tarionik s tučkom kao svoj grb.
